PANAIJA

Panajia je kuvano zito psenice koje se sluzi u cast pokojnika. U nasim pojedinim krajevima panaija ze naziva i koljivo, jer zamjenjuje prinosenje zivotinje koje se kolje za zrvu. Za pokojnike se nije prinosila zivotinja na zrtvu, nije se klala zivotinja (koljivo), nego se prinosila panaija pa je po inerciji smisla zrtve i panaija nazivana “koljivo”.

Panaija je dakle kuvano zito psenice. To nisu orasi, to nisu mljeveni ljesnjaci, to nisu raznobojne bombonice, to nije tortin slag. Panaija nije poslastica, panaija je zrtva za pretke, kuvano zito psenice.

Covjecije tijelo je stvoreno od zemlje, sjeme Majke Zemlje. Covjek svojim sjemenom radja djecu i umire, a njegovo sjeme nastavlja da zivi u njegovim potomcima. 

I psenica je sjeme Majke Zemlje koje nas hrani i odrzava u zivotu ovog svijeta. Tako preko psenice (panaije) dobijamo jednu simbolicnu vezu sa nasim precima cije smo mi sjeme: mi smo sjeme svih nasih predaka, njihov rod unazad sve do posljednjeg Adama koji je bio prvo direktno sjeme Majke Zemlje. I zavjet tom podsjecanju na pretke je panaija, rod kuvane psenice.

Sta znaci rijec panaija i u kojem je jeziku je njen korijen? Ne, nije to grcki, nije latinski, nije turski jezik. To je rijec stara koliko i ljudski rod od vremena Nojevog potopa da danas i od Nojevog potopa da Adama. Rijec je sacuvana u sanskritu sa punim svojim znacenjem, sacuvana je i u srbskom jeziku, ali joj se znacenje zaboravilo. 

Sanskrit: पन्न (panna) = potonuo, padnut, koji je stradao, koji je otisao, koji je prohujao, koji je svrsio svoje.

Znao je nas narod da se panaija sprema samo za umrle, a ne i za zive, pa su tako svi nasi star i cinili o svojim slavama. Medjutim, u ove nase dane crkva je kroz biznis popovski ustanovila nepisano pravilo da se za svaku slavu priprema panaija, bilo to za Jovanjdan ili za Arandjelovdan.

Mnogi danasnji Srbi (ekumenski) pravoslavci pljuju po prehriscanskoj srbskoj duhovnoj tradiciji. Kod njih je postalo vjersko pravilo da je poboznost veca sto si u vecem poslusanju vladikama i popovima. Oni odbacujuci tradicionalno rodovjerno hriscanstvo i obicaje svojih djedova, te tako i naopako pripremanje panaija biva sve ucestalije, te u svojoj sumanutosti spremaju panaiju i za Ardandjela Mihaila. Tako srbske slave bivaju neslave na porugu i sram domacinu i njegovim precima i arhandjelima i Bogu.