IZVORNO ZNACENJE RIJECI BADNJAK

Sanskrit: बाधना (baadhanaa) = bol, patnja, nevolja

Sanskrit: बाधन (baadhana) = napad

baadhana m. abolition (obustava, otklanjanje)
baadhana adj. opposing (suprotstavljanje)
baadhana adj. refuting (odupiranje tacnosti, istini)
baadhana adj. oppressing (ugnjetavanje)
baadhana adj. harassing (zlostavljanje)
baadhana m. annulment (ponistenje)
baadhana m. abolishment (zabrana)
baadhana m. removal (uklanjanje)
baadhana m. suspending (zaustavljanje, odstranjenje)
baadhana n. opposition (protivljenje)
baadhana n. affliction (bol, patnja, mucenje, jad)
baadhana n. resistance (otpor)
baadhana n. molestation (nasilncki odnos)
baadhana n. oppression (ugnjetavanje)
baadhanaa f. pain (bol)
baadhanaa f. trouble (problem)
baadhanaa f. uneasiness (zabrinutost, nesigurnost)

 

    Drevnim Srbima Sunce je bilo Bog i Bog je bio Sunce. Sunce ih je hranilo, Sunce ih je stitilo i cuvalo. Sa Suncem su ustajali, sa Suncem radili i sa Suncem odlazili na nocni pocinak. Svoje mrtve ispracali su vatrom u nebeske prostore Sunca koji sav RA JESTE, tj. u RAJ u kojem BOG PRAV(I) PRAVDOM CARUJE.

 

   Kroz godisnje sezone davali su Suncu razlicita imena pa je Sunce proljeca nazvano Jarilo ili Juraj, Sunce oko kraja proljeca i pocetka ljeta bilo je Kupalo. Sunce  najduzeg dana u godini i prvi dan ljeta je  Bijeli Vid, Sveti Vid, Svetovid. Sunce zetve i vrsevine  je Perun, Sunce jeseni Dazbog, Sunce  pred pocetak zime je Koledo nazvan i Hromi Daba. Pocetka zime je pripada Suncu Malom Bozicu Svarozic

 

   Od pocetka ljeta pa preko jeseni do pocetka zime Sunce  sve vise pada ka horizontu, dani bivaju sve kraci i toplota Sunca sve slabija. Bog vatre Perun povlaci svoju silu i javom pocinje da ovladava bog tame, mraka i studeni: Crni bog Crnobog. Sunce Boga Dazboga zamjenjuje Bog Koledo ili Hromi Daba. Korak Sunca Hromog Dabe vrlo je kratak: kasno jutrom na jugoistoku izlazi, nisko nad zemljom se krece, snaga mu malaksava i nestaje u oblacima, kisi, magli, inju, mrazu, studeni i vrlo rano na jugozapadu zalazi.

 

    U ljudima se javlja strah  od tih dana i patnja kao uzrok hladnoce. Sta ako, ne daj Boze, to ne prestane? Sta ako Sunce potpuno zatone iz juznih krajeva zemlje, sta ako se dan u tamu pretvori i sta ako Crnobog potpuno javom ovlada? Ako se to desi, smrt ce zatrijeti zemlju i sve zivo na zemlji? Hoce li Sunce propasti u badanj?

   Sta je badanj? Etimolosko, morfolosko i semanticko znacenje ove rijeci nalazimo u sanskritskoj rijeci "baadhana" sa svim znacenjima koja smo na pocetku nabrojali. Badanja je kao duboka kaca, duboka provalija u kojoj je mrak, bol, strah i propast.

 

  I rijesili volhvi (vraci) srbski da pripomognu svome  onemocalom  Suncu tako sto ce uoci najduze noci uoci zimskog solsticija zapaliti mladi hrast, Perunovo sveto drvo.  Hrast postaje Perunov oganj kojim se pobjedjuje mrak najduze noci. Mladi Perunov hrast prima na sebe sav bol, svu patnju i strah naroda. Hrast je postao baadhanaa, tj. badnjak, te sav strah, svu bol, patnjau svu neizvjesnost i svo zlostavljanje Crnoboga, sje je to badnjak preuzao na sebe i sve to biva predano vatri i unisteno u vatri. Mladi hrast se zrtvuje  radi ociscenja i spasenja naroda. Pri tome se narod veseli, preskace vatru, pjeva i igra, jer iz vatre mladog  badnjaka radja se Mali Bog, sin Svarogov, Bozic  Svarozic. To je novorodjeno mlado Sunce, koje po svom rodjaju u toku dana  iza Badnje veceri pocinje da raste i da se penje u vis neba ka proljecu i novom zivotu.

   I tako je prirodni Boziji zakon i odnosu Zemlje i Sunca pretocen u ljudsku zahvalnost Bogu kroz simbolicnu predstavu rituala paljenja badnjaka. Hristijanizacijom i uticajem Crkve ovaj obicaj ostao je vezan je za dan rodjenja Isusa Hrista, Sunca Pravde. Uspomena na taj dan je danasnji Badnji dan 24. decembra julijanskog (7. januar gregorijanskog)  kalendara, jer je pocetkom hriscanske ere zimski solsticij padao na 25. decembar julijanskog kalendara. Od tog vremena proteklo je preko 2000 godina i dan zimskog solsticija  pomjerao se postepeno do dana u kojem se danas nalazi: 22. decembar gregorijanskog kalendara, sto znaci da  pravi Badnji dan prehriscanske srbske vjere pada na 21. decembar gegorijanskog kalendara.