Претражи овај блог

среда, 17. октобар 2012.

CIJI SMO MI - BOZIJI, SVOJI ILI TUDJI?


   Mi Balkanci zarobili smo sebe u tudjine, Evropljani su zarobili sebe u tudjine, sav svijet je zarobio sebe u tudjine. Prestali smo biti ono sto smo bili vijekovima nakon pojave hriscanstva i pojave islama.I jedno i drugo prvo je primila nasa ondasnja plemicka gospoda, a narod je durao onako kako je morao zlim prilikama pritisnut, ali bez obzira da li su primili hri
scanstvo ili islam, oni su sacuvali mnoga prehriscanska i mnoga preislamska vjerovanja.

  Originalni Sveti Juraj nije ni hriscanski, nije ni islamski. Sveti Juraj je samo nas, balkanski, slovenski, srbski. A koji je pravi Bog? Je li to Bog hriscanski, ili je pravi Bog islamski, to je za svakog pravog vjernika glupo pitanje, jer svi znaju da je Bog samo Jedan i Jedini i Predvjecno Vjeci.

  A svete knjige hriscanske i islamske su dvolicne. Zasto dvolicne? Pa zato sto o mnogim stvarima na jednim mjestima govore jedno, a na drugim mjestimo o istoj stvari govore suprotno. Tako je u Bibliji, tako je u Kur'anu (to pripadnici ovih vjera znaju, ali se pretvarate kao da toga nema, ili se kad im zatreba propagande radi pozivaju na jednu od tih suprotnosti).
 


  Da li Bog mijenja misljenje od situacije do situacije? Ne, nikako, nego je to dokaz da su u te knjige ljudi umijesali svoje prste. Hriscanima je napisano da ce spasenje dobiti samo oni koji vjeruju po hriscanskoj vjeri, a muslimanima je napisano da ce se spasiti samo oni koji vjeruju po islamskoj vjeri. Kome ta prica?
 

  Da li Bog dijeli djecu po vjerama, ili djecu po vjerama pocinju da dijele ljudi koji ce imati koristi od svojih buducih istomisljenika kad odrastu. Da Bog zeli, da On to hoce, on bi svakom novorodjenom djetetu dao znanje o pravilima hriscanske vjere, ili o pravilima islamske vjere. A znamo da nije tako.

  Djeca se ne radjaju ni kao hriscani, a vala ni kao muslimani. Ono sto je od Boga dato, to je vec napisano na srcu svakog djeteta: ljubav. Mala djeca nemaju zla u sebi, vec samo ljubav, cednost, bezazlenost. Djeca se zlu uce uz ljude odrastajuci.
 

  Svakom zacetom djetetu Bog daje svoj Duh, dio sebe i taj dio Boga djecijim rodjenjem postaje na svijetu potpuno nova osoba sa svojom slobodnom voljom. Da je ispravna samo hriscanska vjera, da je Bog samo hriscanski, zar bi taj Bog dopustio radnjanje djece i nehriscanima?
 Da je ispravna samo islamska vjera, zar bi Bog islama dopustio da se radjaju djeca nemuslimana? Sva sreca pa Onaj Pravi Jedini Istiniti Bog ne slusa ni hriscane, ni muslimanu, jer kad bi bilo po zeljama vjernika ovih dviju vjera, ili bi nestalo hriscana, ili bi nestalo muslimana.

  I zato ako me pitate koja vjera je u pravu, reci cu vam: ni jedna avramska vjera nije u pravu: ni jevrejska, ni hriscanska, ni islamska. Isto kao sto ne dijeli malu djecu po vjerama, tako Onaj Pravi Jedini Istiniti Bog ne dijeli ni ljude po vjerama i ne daje jednima ovakve, drugima onakve zakone. Pravim Bozijim vjernicima Boziji zakoni bili su ispisani na srcima i svaka odrasla osoba zna sta je od Boga, a sta od Boga nije. Zato je poboznost bila veca u ona vremena nepismenih i neukih, a od kad pocese knjige iscitavati, uveca se zlo u svijetu i biva da sto veci knjiski vijernik, sve veci zlikovac.

  Bog ne dijeli i ljude po vjerama, neko drugi to cini, a Bog ce sve ljude razdijeliti na dvije strane o Sudnjem danu i zebi ce uzeti
 
samo one na cijim srcima budu sacuvani Njegovi zakoni. 
  Predpostavimo i ovakav slucaj: neko vjeruje u jednog Boga. Vjeruje da je Bog stvoritelj svijeta i da je stvorio sve sto postoji pa i covjeka. I recimo da taj covjek zivi sam u nekoj planini, jer je jos kao djecak tu ostao siroce, pa je zaboravio i ciji je, i ko je, i sta je. Hranio se od onoga sto posije u njivi iza kuce i od onoga sto je u prirodi nalazio. Nikoga nije vrijedjao, jer nikoga i nije bilo u njegovoj okolini. Novca nije imao, nije za njega ni cuo, nit je znao sta je to. Sa zivotninjama je bio u miru, prirodu nije stetioi i nicim prljao. Tako je tu zivio, proveo zivot i tu umro. Ko moze da kaze da ce taj covjek zavrsiti u paklu jer nije bio obrezan i nije vjerovao u Boga po Mojsijevom zakonu, ko moze da kaze da ce taj covjek zavrsiti u paklu jer nije bio krsten i nije vjerovao u Boga po Novom Zavjetu, ko moze da kaze da ce taj covjek zavrsiti u paklu jer nije bio osunecen i nije vjerovao u Boga po Kuranu?
  Avramske religije nicim nisu usrecile svijet: tri razlicite istine proizasle iz jedne knjige nikako ne mogu biti tri istinite, jer ne postoje tri Boga. A tvrdim da ni ona bazna knjiga nije sva od Boga data, nego su i nju krojili po svojoj volji koju su pretvorili u vjeru. Plodove tih "istina" i tih "Bogova" vidimo kroz vijekove: krv, oganj i suze. Kakvi su to "Bogovi" (ili "Bog") koji sam ne moze da se rijesi onih druge vjere, nego uci i navraca ljude na to? Zar Onaj koji iz nista stvara nesto, Koji odrzava sav univerzum svojom snagom i premudroscu, zar On ne bi bio u stanju da svu Zemlju ocisti od onih koje On navodno ne voli, jer nisu te i te vjere. Gdje je tu logika? Sve je to cisti biznis vladajuce politicko-vjerske oligarhije. Eto nam za primjer danasnje stanje u Siriji. Obje zarcene strane vicu "Allahu Akbar!" A za sto se tuku? Tuku se za vlast svoje vrhuske preko koje mogu gospodariti svim potencijalima Sirije. Prepirati se oko biznisa povlastenih rukovodecih grupa i grupica zaista ne spada u razgovore o Bogu. Bog kao i svaki otac, a nema tog oca koji zeli da mu se rodjena djeca medjusobno krve. Svi ljudi jos od Adama su braca i djeca Bozija.
  Svaka vjera tvrdi da nema spasenja mimo te vjere: Jevreji tvrde da samo njihova vjera spasava, hriscani tvrde to za svoju vjeru, muslimani za svoju. A svojim rodjenjem ljudi ne mogu odabrati u kojoj ce se vjeri roditi i u kojoj ce sredini ziviti, te su prisiljeni da uzimaju vjeru od onih od kojih su se rodili i vjeru onih medju kojim odrastaju, zive i rade. Nije tacno da je bilo cija vjera jedinospasavajuca.
 
  Je li Enoh bio clan i jedne od ove tri vjere? Nije, a ziv je otisao na nebo. Je li Noje bio clan i jedne od ove tri vjere? Nije! Ni jedna danas zvanicna Avramska vjera ne pominje vjeru Nojevu. Zasto? Zato sto Noje nije bio ni Jevrej niti je znao za Mojsija i Bibliju, niti je bio hriscanin i nije znao za Isusa ni za Novi Zavjet, nije bio ni musliman niti je znao za Muhameda i Kuran. A bio je pobozan, u pravoj vjeri Bozijoj koja, kao sto rekoh, nije bila ni jevrejska, ni hriscanska ni islamska. Je li Melhisedek bio clan i jedne od ove ri vjere? Nije, a bio je svestenik Boga Visnjega?
 
  Dakle je i te kako moguce da postoji prava vjera i mimo ove tri Avramske vjere. I zato ja tvrdim da je vrijeme vjera po svetim knjigama proslo i da je danas opet potreba upravo za Enohovom, Nojevom i Melhisedekovom vjerom ici ka Bogu, vjerom cistog srca kroz djela koja su Bogu po volji.
 
  Samo ce ljudi cistog srca i poboznih djela stati pred Boga i bice od Boga nagradjeni za tu cistotu. Niko drugi od ljudi, niko od ljudi prljavog srca nece biti od Boga nagradjen, ma po kojoj vjerskoj knjizi se on Bogu molio, jer iz necistog srca ne mogu izaci ciste molitve, bas kao sto u prljavoj casi ne moze biti cista voda, jer se prljavstina izmijesa sa vodom. Uopste dakle nije vazno kojoj vjeri covjek pripada, vec je vazno cisto srce.

Нема коментара:

Постави коментар